kao zmije uokolo su ležale šine i beskrani nizovi vagona

asimilirani životi sa istim lokomotivama

putevi za svugde i nigde

nisam te tada shvatio, bio sam uporno mlad

rekla si mi da smo robovi koji svoje gospodare nikad ne vide

niti svoje lance

i prema tome nikad ne možemo biti slobodni

niti oslobođeni

sve je samo iluzija, i ti si iluzija, i ja...

 

talog prevara

 

razočarano nebo odbilo je nekoliko kolutova u vidu oblaka

značajno mi namignuvši

ustani i stani na mesto gde se susreću vetrovi

i pusti ih neka te šibaju po obrazima

oni će učiniti da imaš usporene kretnje

"ostani ne primećen i ne brini se za svet"

odraz večne radosti kao mesečina na jezeru

ponornica izlazi na svetlo

bešumno stapanje sa njihanjem jablanova

 

bičevi mudrosti

 

još uvek te ukrašavam pridevima i kitim superlativima

bodrim u mislima tvoje izmišljene vrline

palidrvca strasti

pridajem značaj svojim neuspelim planovima i delima

tvoj heroj nasukan na sprud ne korodira

truli srčući reku mučnine koja teče iza tebe

prekrivam ti tragove na sumnjivim mestima

i čekam uporan kao stena

talas sveg onog što si obećala da me razbije za sva vremena

 

Image and video hosting by TinyPic